DJECA, MEDIJI I ULOGA RODITELJA

Članak napisala:

Sandra Matijević, dipl. defektolog – socijalni pedagog

stručna suradnica u Centru za djecu mlade i obitelj Velika Gorica

 

Mnogi svjetski stručnjaci za dječji razvoj smatraju da bi o djeci trebali razmišljati kao o cjelovitim i zasebnim ljudskim bićima. „Djeca u različitim razvojnim razdobljima imaju različite potrebe i interese te uče na različite načine iz različitih medija i materijala“(Kolucki, Lemish, 2015., prema Ciboci, Kanižaj, Labaš 2021.). Ona su aktivni korisnici medija, reagiraju na njih, razmišljaju, osjećaju i iz njih stvaraju vlastita značenja. Ono što odrasli trebaju i dobivaju od medija nije isto onome kako ih shvaćaju djeca (Kolucki, Lemish, 2013.).

Prema leksikonu radija i televizije, riječ medij označava sredstvo za prijenos poruka, vijesti, obavijesti širokom krugu ljudi. Pod pojmom mediji podrazumijevaju se tradicionalni masovni mediji kao što su novine, časopisi, televizija, radio te noviji mediji poput interneta, društvenih mreža i platformi za razmjenu videozapisa Funkcije medija su informiranje, obrazovanje i zabava. Mediji nisu sami po sebi dobri ili loši, radi se o tehnologiji koja se može koristiti na različite načine. Medijski sadržaj su sve poruke koje se proizvode, koriste i prenose pomoću medijskih i komunikacijskih platformi (https://www.medijskapismenost.hr/wp-content/uploads/2018/04/Djeca-i-mediji-knjizica_medijska_pismenost).

Suvremeni mediji utječu na radne navike, kreativnost, socijalizaciju i komunikaciju. Pri razmatranju utjecaja medija na djecu važno je uzeti u obzir razvojne osobine djeteta (dob djeteta i razvojna faza u kojoj se nalazi),  obilježje medijskih sadržaja kojem je dijete izloženo i djetetovo društveno i obiteljsko okruženje. Djeca različite dobi na različit način doživljavaju i interpretiraju svijet oko sebe  pa tako i sadržaje koje gledaju putem medija (Kolucki, Lemish, 2013.)

Djetinjstvo je  razdoblje najintenzivnije socijalizacije. Najvažniji socijalizacijski čimbenici su obitelj, vršnjaci, škola i društvena zajednica čiji su dio i masovni mediji. Roditelji imaju jednu od najvažnijih uloga u procesu odgoja i socijalizacije svoje djece. Tehnološki napredak i razvoj medija doveo je do toga da smo svakodnevno okruženi s nekoliko ekrana preko kojih koristimo medijske sadržaje, informiramo se i komuniciramo. Televizija više nije prevladavajući elektronički medij, već se koriste pametni telefoni, tableti, računala ..

Mediji oblikuju dječje razmišljanje, ponašanje i način komunikacije od najranije dobi,  a djeca i adolescenti se smatraju posebno osjetljivom medijskom publikom jer nemaju dovoljno razvijene emocionalne, moralne ni kognitivne sposobnosti (Potter, 2014, prema Ciboci, Kanižaj, Labaš 2021.) te su u fazi izgradnje stavova, usvajanja i stalnog prilagođavanja socijalizacijskim okvirima i normama ponašanja (Livazović, 2010, prema Ciboci, Kanižaj Labaš 2021).

Roditelji/staratelji i odrasli koji brinu o djetetu imaju odgovornost  paziti  na količinu i vrstu sadržaja koju djeca gledaju na televiziji, ali i na to koliko i kakve sadržaje koriste preko drugih medijskih platformi. Također treba imati na umu da roditelji svojim primjerom i navikama i načinima korištenja medija oblikuju dječje navike korištenja medija  te oni mogu biti važni posrednici koji će potaknuti pozitivne i ublažiti negativne učinke medijskih sadržaja.

Povoljni utjecaji medija na razvoj djece ostvaruju se kroz edukativne sadržaje, jasne i zanimljive medijske sadržaje koji se odnose na djecu, sadržaje koji odgovaraju određenoj razvojnoj dobi, njihovim potrebama i interesima, sadržaji koji uključuju interaktivno učenje, sadržaji koji su podrška učenju, edukativne igre. Edukativni sadržaji prilagođeni dobi djeteta imaju  povoljan učinak na razvoj logičkog razmišljanja, usvajanje matematičkih vještina, poticanje učenja stranog jezika, proširivanje znanja, utječu na razvoj tolerancije i empatije, razvija svijet mašte i kreativnosti, doprinosi buđenju interesa, potiču djecu na sport i rekreaciju, približava djetetu svijet glazbe, plesa, umjetnosti (Kolucki, Lemish, 2013.).  

Neki od primjera sadržaja koji su podrška učenju su aplikacije ICT-AAC (Slovarica, Glaskalica Pamtilica, Pisalica, Učimo boje, Domino brojalice, Matematička igraonica – za djecu predškolske dobi),  Duolingo, Matific, Matematički vrtuljak, Vremenski vrtuljak (za djecu nižih razreda osnovne škole). Pozitivni učinci edukativnih medijskih sadržaja dokazani su samo kod djece starije od dvije godine. Djeca mlađa od dvije godine ne posjeduju sposobnosti pažnje, obrade i razumijevanja sadržaja. Za djecu rane dobi preporuča se koristiti jednostavan jezik, ponavljanje, rime, pjesme. Za djecu od sedme do desete godine dobro je koristiti priče o prijateljstvu, svakodnevnim događajima koji su prilika za rast, novim vještinama i talentima. Za djecu od jedanaeste do četrnaeste godine potrebno je koristiti pozitivne uzore (Kolucki, Lemish, 2013).

Nepovoljan utjecaj medija na razvoj djece uočava se u slabljenju sposobnosti pažnje, smanjuje se neposredna socijalna interakcija, dinamičnost sadržaja djeluje preplavljujuće na djetetov senzorni sustav i iscrpljuje ga, kod djece se uočava nesposobnost odvajanja realnog od virtualnog svijeta, uočava se i utjecaj stereotipnog prikaza ljudi. Gledanje nasilnih sadržaja u medijima kod djece izaziva tjelesnu pobuđenost, potiče ih na oponašanje i povećava neosjetljivost na nasilje.

Ukoliko je dijete pretjerano izloženo ekranima (mobitelima, telefonima, internetu) to može utjecati na pažnju, dovesti do otežanog učenja, zanemarivanja školskih obaveza, povećanu impulzivnost, smanjenu mogućnost samoregulacije, slabiji san i imunološki sustav.

Korisne materijale za roditelje i preporuke za gledanje možete pronaći na stranici https://www.medijskapismenost.hr/

Jedan od važnih izazova je kako se možemo približiti djeci i obogatiti njihove živote mudrim i odgovornim korištenjem medija te pri tom brinuti za njihovu dobrobit i zdrav razvoj? Roditelji/staratelji su odgovorni za pravilan i zdrav razvoj djece. Njihova uloga u odnosu prema korištenju medija je da brinu o vremenu, količini i sadržaju koji njihova djeca koriste putem medija. Svojoj djeci mogu pomoći ako su uključeni u korištenje medija i znaju kakve sadržaje njihova djeca gledaju. U odnosu na vrijeme provedeno uz ekrane, Američka pedijatrijska akademija 2016.g.  predlaže ograničavanje vremena provedeno uz ekrane kako bi se djeci osiguralo dovoljno vremena za san, tjelesne aktivnosti, kreativnu igru i socijalizaciju. (Ciboci, Kanižaj, Labaš, 2021.).

I za kraj je važno imati na umu da mediji ne mogu zamijeniti vrijeme koje roditelj i dijete provedu zajedno u razgovoru, igri, šetnji ili obavljanju zajedničkih poslova.

 

Korištena literatura:

  1. Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D. (2021.) Mediji i djeca predškolske dobi priručnik za odgojitelje u dječjim vrtićima Zagreb: Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK).
  2. Ciboci, L., Kanižaj, I., Labaš, D., Osmančević, L. (2016.)Obitelj i izazovi novih medija Priručnik s radnim listićima za roditelje, nastavnike i stručne suradnike Zagreb: Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK).
  3. Kolucki, B., Lemish, D. (2013.) Kako komunicirati s djecom Načela i prakse za podršku, nadahnuće, poticaj, obrazovanje i iscjeljenje Zagreb: UNICEF Ured za Hrvatsku.
  4. https://www.medijskapismenost.hr/. Preuzeto 16.veljače 2022.g.