Adolescencija je razvojno razdoblje između djetinjstva i preuzimanja odraslih uloga i odgovornosti koje traje od 11. do 20. godine. Adolescenti doživljavaju puno promjena na emocionalnom, socijalnom, kognitivnom i tjelesnom planu. Mijenja se i njihov odnos s roditeljima – emocionalno se distanciraju, traže manju kontrolu, a veću autonomiju i ravnopravnost odnosa što dovodi do češćih konflikata. Adolescenti su usmjereni na sebe i svoje potrebe, uvjereni su da su neranjivi, da su svima u centru pozornosti , a u toj fazi najvažniji su im vršnjaci.
Pandemija koronavirusa je adolescentima izuzetno težak period jer se od njih zahtijeva da budu kod kuće s ograničenjem socijalnih kontakata. U nastavku teksta su smjernice za roditelje kako pomoći adolescentima da uspješno prebrode vrijeme izolacije.
- Pokažite razumijevanje za njih i pomognite im da osvijeste vlastite osjećaje
Tuga, ljutnja, bespomoćnost, napetost, uznemirenost, panika…sve to su uobičajene reakcije u situaciji izolacije. Važno je osvijestiti činjenicu da je adolescentima posebno teško, s obzirom na njihovu potrebu za povezanosti i pripadnosti koja se u najvećoj ostvaruje putem druženja s vršnjacima. Zato je važno potaknuti ih da verbaliziraju kako se osjećaju („To je sasvim u redu da se tako osjećaš, puno ljudi se isto tako sada osjeća.“). Budite im primjeren model koji će vlastitim osvještavanjem, ugodnim tonom i artikulacijom priznati svoje osjećaje („Primijetila sam kako imam kratak fitilj sada. Malo ću se odmaknuti i duboko disati.“). Tako će imati priliku vježbati i proširiti svoj emocionalni vokabular, što je vještina koja će im svakako pomoći u boljoj samoregulaciji osjećaja u trenutačnoj, ali i u budućim situacijama. Tu svakako pomaže i da s njima razgovarate o tome kako su se prije nosili s nekim izazovima u kojima su doživjeli neugodne emocije i stanja. Potaknite ih da te vještine i saznanja upotrijebe i u ovoj situaciji. - Potaknite ih na samostalno donošenje dnevnog plana i rasporeda te postavljanje ciljeva
Naravno, jedan dio dana vaši adolescenti trebaju biti posvećeni nastavi i učenju koje se odvija virtualnim putem. Međutim, što s ostatkom vremena koje trebaju provesti u četiri zida? Jedna od važnih potreba koje se javljaju u razdoblju adolescencije je potreba za autonomijom. Samostalnim planiranjem dana – vremena ustajanja, izvršavanja obaveza, vremena opuštanja i zabave, upravo će im se zadovoljiti djelić njihove potrebe za autonomijom, a imat će i osjećaj kontrole nad onim što doista i mogu kontrolirati (u odnosu na razmišljanje o tome do kad će sva ova agonija oko izolacije trajati, nad čime nemaju kontrolu). Potaknite ih na postavljanje ciljeva – koji je moj planirani cilj za sutra, za prekosutra? Usmjeravanjem na ciljeve, javit će se i veća motivacija za postavljanjem ciljeva za sljedeći dan. I ne manje važno – ne zaboravite ih pohvaliti za ostvarivanje isplaniranih ciljeva! - Neka budu kreativni u održavanju socijalnih kontakata
U razdoblju adolescencije prijatelji su „sve“. Adolescenti postaju jako osjetljivi na svoj status među vršnjacima. Socijalna izolacija je nešto što im je teško prihvatiti, pogotovo ako misle da se svi njihovi prijatelji druže negdje vani bez njih. Njihov socijalni razvoj je jako važan jer znamo da pridonosi i razvoju u brojnim drugim područjima uključujući jezični i govorni razvoj, izgradnji samopoštovanja, jačanju raznih vještina, rješavanju konflikata, empatiji i dr. Ono što možete učiniti u ovoj situaciji je pomoći im da ju prihvate kao izazov i da vide na koji način mogu i dalje održavati svoje kontakte, a da ne izađu iz kuće/stana. Mogu osmisliti tematska druženja koja će se odvijati virtualnim putem i u koje će uključiti („umrežiti“) svoje prijatelje. Zajednički kvizovi, videopozivi, možda forma „speed date-ova“ u kojima će pokušati naučiti nešto novo od svojih prijatelja, intervjuirati ih ili im pomoći u učenju školskog gradiva su samo neki od načina koji im mogu omogućiti da ostvare svoju potrebu za povezivanjem, ali i pripadanjem. Iako se druženje s prijateljima uživo i izvan kuće ne može usporediti s virtualnim druženjem, potaknite ih da ostanu u kontaktu s njima i da pronađu način na koji će ostati povezani. - Očekujte od njih da pridonose kućanstvu
Još je jedna potreba koju ne smijemo zanemariti kada je riječ o adolescentima, a to je potreba za kompetentnosti. Neka vam pomognu u pripremi obroka i čišćenju, u održavanju dobrih odnosa s braćom i sestrama, u planiranju aktivnosti i zabave za zajedničko provođenje vremena s ukućanima. Tako će imati osjećaj da su vrijedni i da vam njihovo mišljenje i pomoć puno znači. - Ne zaboravite na postavljanje granica
Već smo spomenuli da adolescentima situacija izolacije može biti izazovna. Nekada možda i neće razumjeti zašto je potrebno ostati doma kada im je potrebno više prostora i druženja s vršnjacima. Potreban im je i psihološki „odmak“ od roditelja zbog njihove potrebe za osamostaljivanjem i željom da nisu pod kontrolom odraslih. Važno je da ih tretirate kao mlade kompetentne osobe – razgovarajte s njima zašto smatrate da je neophodno da u ovoj situaciji ostanu kod kuće, kako njihovo ponašanje utječe na druge i konfrontirajte ih s činjenicom da njihov izlazak van može imati neugodne, pa i opasne posljedice za druge ljude. Bit će im zasigurno lakše ostati kod kuće ako vjeruju u to da time pomažu drugima (da će netko ostati zdrav). Premda je poželjno omogućiti im da sami odrede dnevni raspored, s druge strane ne treba izgubiti strukturu. To znači da s njima treba dogovoriti pravila koliko mogu provesti vremena pred medijskim uređajima i ekranima. Valja biti svjestan činjenice da im je to u ovoj situaciji jedini način komunikacije sa školom i vršnjacima, pa pozivamo roditelje da budu razumni i fleksibilni. Ipak, važno je imati na umu i utjecaj koji prevelika izloženost elektroničkim uređajima može imati na njihov razvoj, pa i na zdravlje. Dozirajte im ekrane u mjeri u kojoj to možete.
Ovim načinima komunikacije pokazujemo adolescentima da nam je stalo do njihovih potreba, dajemo im mogućnost donošenja odluka te njegujemo ravnopravan i podržavajući odnos s njima čime ulažemo u njihovo mentalno zdravlje.
#ostanidoma
Članak napisale stručne suradnice Centra za djecu mlade i obitelj Velika Gorica
psihologinje Marija Marelja i Jelena Kos
