Polazak u prvi razred

Polazak u prvi razred osnovne škole za djecu je, ali i za roditelje, velika promjena na koju se moraju naviknuti. Prestankom odlaska u vrtić, gdje su se djeca bezbrižno igrala, počinje životno razdoblje koje donosi obveze u njihovu svakodnevicu.

“Polazak u školu razdoblje je u kojem se od djece očekuje veća samostalnost. Za djecu je to i fizički drugačije, jer će morati dulje sjediti. Kod kuće će morati pisati zadaće, što do tada nisu morali”, rekla je prof. psihologije Sanda Puljiz, ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. Kako je objasnila, u vrtiću su se djeca više igrala i radilo se s njihovim emocijama, dok polaskom u školu kognitivni sadržaji i učenje dobivaju primat. Umjesto stalnog kretanja djeca se u školi moraju naviknuti na dugotrajno sjedenje i učenje.

“Savjet roditeljima je da valja pratiti i osluškivati dijete od početka i razgovarati s njime o promjenama koje mu se događaju iz dana u dan. Uputno je od prvoga dana nadgledati pisanje zadaća kako se neispunjene obveze ne bi nagomilale”, istaknula je prof. Puljiz.

Prema njezinu mišljenju, korisno je da roditelji reagiraju čim primijete da dijete ima poteškoća u učenju. Ovisno o čemu je riječ, potrebno je za početak potražiti pomoć školskog psihologa ili logopeda.Isto tako je važno da roditelji shvate da oni umjesto djeteta ne smiju sve obavljati. Nije dobro da mama i tata pišu zadaće i pišu lektire umjesto djeteta. Isto tako je važno da se djeca druže sa svojim vršnjacima, i da samostalno odlaze u školu (osim ukoliko je to nemoguće zbog velike fizičke razdaljine).

“Za dijete je važno da se osamostali. Nekada je odgoj djece bio autoritativan, a u posljednjih se godina to promijenilo. Nekad se slušalo i izvršavalo sve što su roditelji i odrasli općenito rekli, a danas je dijete središnja ličnost u obitelji oko kojeg se puno toga vrti. Roditelji nerijetko misle da moraju djeci u svemu ugađati i obavljati obveze umjesto njih, što nikako nije dobro.”, istaknula je naša sugovornica pojasnivši da se promjene u obitelji događaju paralelno s promjenama u cijelom društvu.

Djevojčice su u prosjeku bolje učenice jer su prilagodljivije i poslušnije, a uz to im je razvijenija verbalna inteligencija. Dječaci pak više vole raditi rukama, fizički kontakt, sportove.

Što se tiče sklapa prijateljstava u školi, lakše će s drugom djecom komunicirati oni koji su i prije polaska u školu imali prijatelje i bili prihvaćeni u društvu. Djeca prenose obrasce ponašanja svojih roditelja, što znači da ako se roditelji puno i rado druže, da će se vjerojatnije tako ponašati i djeca. U svakom slučaju je dobro poticati mališane da se druže kako bi od malih nogu usvajali komunikacijske vještine.

Sunčica Dolušić, “Vjesnik”