Usamljena osoba se često osjeća očajno, depresivno, kao da život nema smisla, dosadno joj je. Usamljenost je visoko povezana sa stresom, ona slabi imunološki sustav i izaziva niz kroničnih bolesti poput karcinoma, krvožilnih bolesti, depresije i demencije. I trenutnu društvenu izolaciju zbog koronavirusa ljudi doživljavaju različito, ovisno o prethodnom načinu životu, osobinama ličnosti, okolnostima. Na žalost, kod nekih će se značajno pojačati osjećaj usamljenosti.
Iako je usamljenost česta kod starijih ljudi, ona se sve češće javlja i kod mladih. Napredak tehnologije i pojava društvenih mreža nam omogućuje da svakodnevno komuniciramo s članovima obitelji i prijateljima, održavamo poslovne sastanke, a kao što svjedočimo u posljednje vrijeme moguća je i on-line nastava. Iako su moderne tehnologije korisne i danas bez njih više ne možemo zamisliti svijet, svakodnevna uporaba internetskih medija ne može zamijeniti živu komunikaciju uživo, pa u tom slučaju može doći do otuđenja i osjećaja usamljenosti. Ona prava komunikacija je smanjena, površna, nema bliskosti. Ekrani ne mogu biti zamjena za pravi kontakt.
Na društvenim mrežama ljudi se često trude prikazati svoj život idealnim, a stvarnost je često puta drugačija. To sve može dovesti do osjećaja manje vrijednosti, nezadovoljstva vlastitim životom, nestaje povjerenje i empatija, a usamljenost i depresija se povećavaju. Suvremene tehnologije često pridonose osjećaju usamljenosti.
Kako si možemo pomoći? Svakako nam može pomoći društvena uključenost, pomaganje drugim ljudima i životinjama, boravak u prirodi, druženje s kućnim ljubimcima. Kao što kaže Spitzer, autor knjige „Usamljenost – neprepoznata bolest“: „Ništa nije zdravije u smislu produljenja vlastitog života od aktivnog sudjelovanja u zajedništvu s drugima“.
Članak napisala stručna suradnica Centra za djecu mlade i obitelj
Ljerka Skendrović, dipl. def. – logoped
LITERATURA:
Spitzer, M. (2019). Usamljenost: neprepoznata bolest. Zagreb: Naklada Ljevak.
