ŠTO JE TRAUMATSKI DOGAĐAJ (I KAKO SE NOSITI S NJIM)?

U posljednje vrijeme građani Hrvatske se suočavaju s događajima koji su drugačiji od svega dosad poznatog. To se posebice odnosi na Zagrepčane, koje je uz posebne mjere ostanka kod kuće zbog pandemije koronavirusa zadesio i snažan potres. Mnogi su ostali bez domova,  mnogima su kuće oštećene i nesigurne za život. Na žalost, jedna djevojčica je izgubila život. Iako većina nije imala veće materijalne štete,  svima nam je poljuljan osjećaj sigurnosti.

Traumatski događaj je događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i koji je izrazito negativan za bilo koga. Tu je obično riječ o ozbiljnoj prijetnji životu ili tjelesnom integritetu sebe, djece, supružnika ili bliskih ljudi. U traumu  spada i iznenadno uništavanje doma, ali i pogled na drugu osobu koja je povrijeđena ili pak nazočnost nasilnom činu (Arambašić, 1996). Traumu može izazvati prometna nesreća, rat, silovanje, zlostavljanje, prirodne nepogode poput potresa, požara, poplave i sl. Pritom je naša sudbina izvan naše kontrole. Reakcije na traumu su kod svih ljudi vrlo snažne i neizbježne.

U svakodnevnom životu često imamo privid da možemo kontrolirati stvari, ljude, događaje. Nepredviđene situacije nam poručuju da je naša kontrola privid, a to u mnogima od nas budi snažan osjećaj nemoći i bespomoćnosti s kojim nam se teško nositi. U kombinaciji s pandemijom cijela situacija je dodatno nepredvidiva, nejasna, nesaglediva i nemamo pojma kakve će sve posljedice imati za nas, našu obitelj, zajednicu i državu, pa i za čitav svijet. 

Za vrijeme i neposredno nakon ovakvih događaja ljudi su blokirani, dezorijentirani i nesposobni integrirati informacije. U stanju su šoka. Valja imati na umu da su u takvim situacijama više skloni slušati i vjerovati glasinama. Imaju ograničen opseg emocionalnih, kognitivnih i ponašajnih odgovora, a s druge strane su u stanju jake pobuđenosti. Traumatski događaj će dovesti do patnje, bez obzira na psihofizičko stanje prije samog događaja. Traumatska iskustva mogu izazvati i dugotrajne situacije, kao što je zlostavljanje u obitelji. U ovoj situaciji su ranjive skupine žene, djeca i starci, pa je za vrijeme pandemije za očekivati da će se zlostavljanje u obitelji pojačati. 

Volontirajući na telefonu za psihološku pomoć ovih dana mogu posvjedočiti da je potres kod ljudi izazvao veliki strah koji je mnoge blokirao u svakodnevnom funkcioniranju, pa čak i u donošenju običnih svakodnevnih odluka. Osobito snažne reakcije mogu se očekivati od onih koji su ranije imali traumatska iskustva (prometna nesreća, pljačka i sl.).  Nazivatelji su se često žalili da se nekontrolirano tresu, da se osjećaju preplavljeno neugodnim snažnim emocijama, da reagiraju nekontrolirano, obuzimaju ih negativne misli, imaju napade panike i osjećaju se izrazito nesigurno i bespomoćno. Kažu da sebe ne mogu prepoznati, da se silno boje, mnogi još uvijek spavaju obučeni.

 

 

 

 

Nakon prvotnog stanja šoka, nakon traumatskog događaja za očekivati je sljedeće:

  • Intenzivne i nepredvidljive emocije, anksioznost, napadaje plača, jaku razdražljivost, izljeve srdžbe. Moguće je da će se pojaviti strah, ljutnja, tuga, očaj,tjeskoba.
  • Promjene u mislima. Moguće je imati žive i ponavljajuće misli vezane uz traumatski događaj. Takve misli se mogu pojaviti bez nekog određenog razloga i mogu biti popraćene fizičkim reakcijama poput znojenja i lupanja srca. Za očekivati su poteškoće s pamćenjem, koncentracijom, nemogućnost donošenja svakodnevnih odluka, poricanje i iskrivljavanje događaja.
  • Promjene u ponašanju se mogu vidjeti u pojačanom konzumiranju nikotina, alkohola, droga, tableta za smirenje i pojačanoj agresiji. Mnogi sudionici nedavnog potresa i danas izjavljuju da ne mogu spavati, da se ne usude zaspati ili pak da imaju ometajuće snove s prizorima potresa ili zaraze, uz puno mrtvih. Neki ljudi nakon ovakvih događaja ne mogu jesti. Drugi se pak ponašaju suprotno, pa više i nezdravije jedu, spavaju više i često po danu.
  • Pojačanu osjetljivost na podražaje iz okoline, pa tako postajemo osjetljiviji na zvuk sirene, buku, vibracije (jer susjed prolazi niz stepenice). Ovakvi podražaji mogu izazvati sjećanje na potres i izazvati anksioznost, pa čak i napad panike, što je dodatno pojačano činjenicom da se potresi i dalje osjete.
  • Promjene u međuljudskim odnosima često znače pojačani broj konflikata i svađa. Neki ljudi se povlače i teško komuniciraju s drugima, osjećaju se odvojeno.
  • Fizički simptomi su česti u vidu glavobolja, mučnina, vrtoglavica, boli u prsima, pa neki zatraže i medicinsku pomoć.

Istraživanja i iskustvo nam pokazuju da je većina ljudi otporna i da će se nakon nekog vremena vratiti svom životu i redovnom funkcioniranju. Ljudi nakon takvih situacija preispituju i preslaguju postojeće vrijednosti, odnose, uspostavljaju novu ravnotežu u svojima životima. Ipak, postoje razlike u reakcijama na traumatski događaj. One će ovisiti o individualnim osobinama,  dimenzijama traume i osobinama socijalnog okruženja.

Kako postupati u takvim situacijama?

  • Ako ikako možemo, dobro je smanjiti rizične faktore. Nakon potresa možda se možemo na neko vrijeme preseliti kod rođaka koji žive dalje od epicentra. Ili, u vrijeme pandemije koronavirusa se striktno držati uputa liječnika. Na žalost, ovo je  nevolja za zlostavljane, posebno sada kada su zatvoreni u kući  s članom obitelji koji ih zlostavlja. Nadležne službe su dostupne i u ovoj situaciji, pa je potrebno obratiti se policiji.
  • Tražiti podršku drugih ljudi, posebno onih s kojima se i inače dobro osjećamo. U vrijeme pandemije to se može napraviti on-line, a na raspolaganju je i stručna pomoć psihologa putem telefona. Zanimljivo je da otporni ljudi i u svakodnevnim situacijama traže pomoć. Na taj način jačaju sebe čak i kada se osjećaju dobro. Oni cijelo vrijeme razvijaju strategije nošenja sa životnim nedaćama tako da su tjelesno aktivni, rade, pospremaju, pišu, slikaju…
  • Pokušati se prisjetiti kako ste se dosad nosili s neugodnim situacijama. Jeste li prvo posegnuli za mobitelom i nazvali nekog bliskog? Jeste li krenuli raditi i/ili pospremati po kući? Ili ste pobjegli na neko mirno posebno mjesto da biste bili sami? Koje strategije vam u mirnodopskim uvjetima pomažu u nošenju s osjećajima?
  • Razumijevanje onog što nam se događa u traumatskoj situaciji nam također može pomoći da se bolje nosimo sa svojim emocijama, mislima i ponašanjem i da sami sebi pomognemo u oporavku.

 

Evo još nekoliko koraka koji nam mogu pomoći:

  • Dajte si vremena za prilagodbu, koliko god vam treba. Očekujte da će to biti teško razdoblje u vašem životu. Dozvolite si tugovanje za svim gubicima koje ste imali u životu. Budite strpljivi i nježni prema sebi. Ne treba od sebe brzo očekivati da se ponašate kao da je sve u redu. Osim što to nije moguće, to nije ni dobro za vaše mentalno zdravlje.
  • Zatražite podršku od ljudi koji su vam bliski i koji vas slušaju, koji su empatični i u koje imate povjerenja. Socijalna podrška je ključna komponenta u oporavku, ona je tu premda smo fizički odvojeni. Vrlo važan resurs su obitelj i prijatelji.
  • Izrazite svoje osjećaje, nađite što je vama blisko, kao što je pisanje dnevnika, ples, crtanje, modeliranje gline i sl. Na FB stranici Zagrebačkog psihološkog društva može se pronaći puno ideja kako se kreativno izraziti.
  • Pronađite grupu podrške koju vode profesionalci – psiholozi i psihoterapeuti. Ovakve grupe se sve više nude i na našim prostorima i one itekako mogu pomoći. Trenutno se programi nude on-line, što znači da ne morate čekati prestanak pandemije. Od neprocjenjive je vrijednosti čuti druge ljude sa sličnim iskustvimaa, jer tada znamo da nismo jedini koji imamo problem.
  • Koristite zdrave načine nošenja sa stresom: jedite zdravu hranu, uzmite si vremena za odmor. Ukoliko imate poteškoća sa spavanjem, koristite neke tehnike relaksacije. U ovim situacijama naročito izbjegavajte alkohol i droge jer vam one neće pomoći, nego će vas odvući od ozdravljenja.
  • Uspostavite dnevnu rutinu: jedite u uobičajeno vrijeme, spavajte, prošećite (držeći distancu), vježbajte kod kuće. Vraćanje u rutinu nas emocionalno vraća u „normalno“ vrijeme, prije pandemije i prije potresa.
  • Izbjegavajte donositi važne životne odluke. Sada definitivno nije vrijeme za promjenu posla ili neku drugu važnu odluku, jer su sve životne promjene visoko stresne. Takve odluke treba donijeti kada se oporavite od katastrofe.

Tekst je za Centar za djecu mlade i obitelj i za Zagrebačko psihološko društvo napisala

ravnateljica Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije.

 

KORIŠTENA LITERATURA:

American Psychological Association (2020). Psychology Topics: Trauma. Preuzeto s www.apa.org/topics/trauma.   Preuzeto 14.travnja 2020.

American Psychological Association (2020). Psychology Help Center: Recovering emotionally from disaster. Preuzeto s www.apa.org/helpcenter/recovering-disasters. Preuzeto 14.travnja 2020.

Američka psihijatrijska udruga (2002). Psihijatrijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Arambašić, L.(1996). Trauma. U: Pregrad, J. (ur). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

https://positivepsychology.com/the-crisis-kit.   Preuzeto 1.travnja 2020.

Lazarus, R.S., Folkman, S. (2004). Stres, procjena i suočavanje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

van der Kolk, B.A., McFarlane A.C. and Weisaeth, L. (ed.) (1996).  Traumatic Stress – The Effects of Overwhelming Experience on Mind, Body and Society. New York:  The Guilford Press.