Rana pismenost uključuje sva znanja i vještine prije formalne poduke: koncept o tisku, interes za tisak, fonološka svjesnost (prepoznavanje, stvaranje i baratanje dijelovima manjim od riječi, prepoznavanje riječi koje se rimuju, rastavljanje na slogove, odvajanje početka riječi od kraja, izdvajanje glasova u riječi), glasovno stapanje, glasovna raščlamba, razvoj slušne i govorne percepcije, razvoj vidne i prostorne percepcije, razvoj pažnje i pamćenja.
Iako većina djece nauče čitati i pisati s lakoćom, neka se muče i ne pokazuju napredak. Djeca s teškoćama u učenju otežano postižu uspjeh u savladavanju vještina čitanja, pisanja i računanja.
Tijekom školovanja djeca u određenim fazama griješe i pokazuju simptome teškoća koje su prolazne i uz dobar tretman, dopunskim radom i vježbama s učiteljem i roditeljima, problemi uglavnom nestaju. Ako su simptomi jači i dulje traju, potrebna je pomoć stručnjaka i velika podrška obitelji. Iako se dijagnoze disleksije i disgrafije ne postavljaju prije kraja drugog razreda osnovnoškolskog obrazovanja, važno je na vrijeme prepoznati vrstu teškoće i prema sposobnostima djeteta omogućiti oblik školovanja i prilagoditi način rada djetetu koje ima takvu vrst teškoće.
Radeći godinama s djecom slušam njihove brige i probleme. Oni se najčešće odnose na nemogućnost tečnog i jasnog izražavanja, praćenje izlaganja profesora, zapamćivanje gradiva na satu. Muče ih i zadaci iz matematike pisani riječima, sastavci i školske zadaćnice. Teško im je prepričavanje, opisivanje, odgovaranje punom rečenicom. Pisanje lektire, usmeni odgovori i pismene provjere znanja najčešći su pokretači osjećaja frustracije, manjka motivacije i gubitka samopouzdanja. Ovisno o individualnim teškoćama djeteta i okolini, potrebno je uključiti dijete u logopedsku terapiju, vježbe sa psihologom, svakodnevnu suradnju roditelja, učitelja i djeteta te edukaciju učitelja i predmetnih nastavnika o specifičnim teškoćama radi individualiziranog pristupa u nastavi. Važno je poticati djetetovu volju, aktivnost i samostalnost , te pružati podršku djetetu i roditelju. Korisno je proučiti specijalizirane priručnike i druge materijale koji mogu pomoći u shvaćanju teškoće i pružanju podrške djetetu.
Kako poboljšati razumijevanje pročitanog?
Nedovoljno razumijevanje pročitanog očituje se na razini rečenice i na razini teksta.
Što se tiče razumijevanja na razini rečenice korisne su sljedeće vježbe:
- Razumijevanje individualnog značenja riječi prema analizi konteksta, na primjer, u rečenici „Volim se odmarati u hladovini sjenovite šume.“, traži se korijen poznate riječi (u ovom slučaju – sjena, hlad) od kojih potječu nepoznate (hladovina, sjenovita). Poznate riječi s istim korijenom pomažu u tumačenju nepoznatih.
- Razumijevanje vremenskih konstrukcija – poticanje razumijevanja pitanjima „Što se prvo dogodilo“ i „Što je lik prvo učinio?“. Djetetu se može pomoći nalaženjem vizualnih oslonaca, pa se riječi „prije“ i „nakon“ u tekstu mogu obojiti markerom, npr. „Prije podne Petra ide baki, a nakon ručka će ići s prijateljima u kino“.
- U pripovijetkama i bajkama različite dijelove rečenice dobro je označiti markerima različitih boja, kako bi lakše odgovorili na pitanja npr. “Jadna malena, nije lijepo ostaviti je u takvom stanju.“ Pitanja koja treba postaviti su: „Tko je jadan?“, „Zašto?“, „Zbog čega ju nije lijepo ostaviti?“ i sl.
- Razumijevanje jezičnih pojmova i izraza koji se često susreću u matematičkim udžbenicima – treba provjeriti djetetovo razumijevanje pojmova i objasniti one koji su nepoznati, npr. „nedostaje“, „prethodi“, “prekriži“, „ ocrtavanjem“, „pripadajući“ itd.
- Razumijevanje uzročno – posljedičnih veza u rečenici – smišljanje šaljivih igara i pjesmica s ispravnim i pogrešnim prikazom uzročno posljedičnih veza u složenim rečenicama npr. „Kad mi je hladno, skinem jaknu.“
- Razumijevanje subjektno – objektnih odnosa u rečenici – potrebno je djetetu ispisati rečenice iz nepoznatih tekstova. Razumijevanje se potiče pitanjima u kojima je ključna riječ smisleno suprotna onoj riječi u rečenici koja određuje subjektno – objektni odnos. Tako smisao postaje jedini oslonac, npr. „Ivana je na kolodvoru dočekao tata.“ Postavlja se pitanje „Tko je doputovao?“
- Ostali oblici rada na razumijevanju pročitanog na razini rečenice i kratkog odlomka – važno je stvoriti naviku samokontrole razumijevanja pročitanog tijekom čitanja u sebi, odnosno da dijete ne čita mehanički i bez razumijevanja. Djetetu se može dati kratki tekst koji završava pitanjem „Zašto?“ s time da se odgovor ne nalazi u tekstu, npr. „Lujo je počeo pomicati kutije, kotrljati jabuke i premještati voće.“ „ Zašto?“.
Razumijevanje na razini teksta
Aktivnosti za bolje razumijevanje pročitanog:
- Uvodni razgovor prije čitanja – listanje knjiga, pregledavanje ilustracija, čitanje naslova, iznošenje vlastitih iskustava.
- Razjašnjavanje nepoznatih riječi, traženje sličnih riječi i sinonima, stavljanje novih pojmova u novi smisleni kontekst.
- Čitanje priče postepeno – treba napraviti kratki osvrt nakon svakog kratkog smislenog dijela.
- Kratke pauze –ispunjene razgovorom o pročitanom i prepričavanjem vlastitim riječima
- Razgovor o pročitanom – postavljanje pitanja djetetu kako bi se provjerilo razumijevanje priče, analizirali likovi i pouka priče.
Za pomoć djeci u samostalnom čitanju i razumijevanju pročitanog mogu se koristiti grafički organizatori. To je vizualan način prikazivanja informacija koji je strukturiran, zabavan i zanimljiv.
Aktivnosti za rad nakon čitanja:
- Dnevnik čitanja (naslov knjige, ime pisca i razina kojoj ta knjiga pripada).
- Zapisnik o pročitanom (pitanja i ideje o knjizi koju čitaju, citati, što mu se svidjelo ili nije, nepoznate riječi i njihova značenja, suprotnosti).
- Osvrt na pročitano (analiza osobina likova, uočavanje obrata u priči, procjena dijaloga i objašnjenje njegova značenja, okvir priče, procjena važnosti događaja u priči, način pripovijedanja, izrada mentalnih mapa s ciljem određivanja glavnih i sporednih vizualnih elemenata).
Preporuke za roditelje i učitelje:
Witmer, Laura (2008.). Kratke aktivnosti za rad nakon čitanja – 50 aktivnosti za pomoć djeci u samostalnom čitanju. Lekenik: Ostvarenje.
Boardman Moen, Christine (2008.). 25 zabavnih i korisnih aktivnosti za bolje razumijevanje pročitanog. Lekenik: Ostvarenje.
Galić – Jušić, Ines (2004.). Djeca s teškoćama u učenju – Rad na spoznajnom razvoju, vještinama, emocijama i motivaciji. Lekenik: Ostvarenje.
Članak je napisala stručna suradnica Centra za djecu mlade i obitelj
Ljerka Skendrović, dipl.def. – logoped
