ŠTO JE USAMLJENOST?

Često se brkaju pojmovi samoće i usamljenosti, iako ti pojmovi nemaju jednako značenje.  Ljudi koji žive sami ne moraju biti usamljeni. Oni mogu (ili ne moraju!)  imati bogat društveni život i mogu se osjećati ispunjeno i dobro u vlastitoj koži. S druge strane,  oni koji žive s obitelji se mogu itekako osjećati usamljeno. Svi ponekad tražimo samoću jer nam je ona potrebna. Samoća nam ponekad treba da razbistrimo misli, da „porazgovaramo“ sa sobom ili da naprosto budemo sami sa sobom.  Usamljenost je, s druge strane, izuzetno bolna i neugodna, popraćena je osjećajem odbačenosti  i snažnim osjećajem da se nemamo na koga osloniti.

Usamljena osoba se često  osjeća očajno, depresivno, kao da život nema smisla, dosadno joj je. Usamljenost je visoko  povezana sa stresom, ona slabi imunološki sustav i izaziva niz kroničnih bolesti poput karcinoma, krvožilnih bolesti, depresije i demencije. I trenutnu društvenu izolaciju zbog koronavirusa  ljudi doživljavaju različito, ovisno o prethodnom načinu životu, osobinama ličnosti, okolnostima. Na žalost, kod nekih će se značajno pojačati osjećaj usamljenosti.

Iako je usamljenost česta kod starijih ljudi, ona se sve češće javlja i kod mladih. Napredak tehnologije i pojava društvenih mreža nam omogućuje da svakodnevno komuniciramo s članovima  obitelji i prijateljima, održavamo poslovne sastanke, a kao što svjedočimo u posljednje vrijeme moguća je i on-line nastava. Iako su moderne tehnologije korisne i danas bez njih više ne možemo zamisliti svijet, svakodnevna uporaba internetskih medija ne može zamijeniti živu komunikaciju uživo, pa u tom slučaju može doći do otuđenja i osjećaja usamljenosti. Ona prava komunikacija je smanjena, površna, nema bliskosti. Ekrani ne mogu biti zamjena za pravi kontakt.

Na društvenim mrežama ljudi se često trude prikazati svoj život idealnim, a stvarnost je često puta drugačija. To sve može dovesti do osjećaja manje vrijednosti, nezadovoljstva vlastitim životom, nestaje  povjerenje i empatija, a usamljenost i depresija se povećavaju.  Suvremene tehnologije često pridonose osjećaju usamljenosti.

Kako si možemo pomoći? Svakako nam može pomoći društvena uključenost, pomaganje drugim ljudima i životinjama,  boravak u prirodi, druženje s kućnim ljubimcima. Kao što kaže Spitzer, autor knjige „Usamljenost – neprepoznata bolest“: „Ništa nije zdravije u smislu produljenja vlastitog života od aktivnog sudjelovanja u zajedništvu s drugima“.

 

Članak napisala stručna suradnica Centra za djecu mlade i obitelj

Ljerka Skendrović, dipl. def. – logoped

 

LITERATURA:

Spitzer, M.  (2019). Usamljenost: neprepoznata bolest. Zagreb: Naklada Ljevak.