POLAZAK DJECE U ŠKOLU – PRVI SUSRET S OBVEZAMA

Ljeto je gotovo, a škola pred vratima. To je mnogim roditeljima, ali i budućim prvašićima, katkada vrlo stresno. Polazak u školu često lakše podnesu djeca koja su pohađala vrtić, jer su već iskusili odvajanje od roditelja i boravak u nekoj instituciji, te druženje s drugom djecom. Budući da se djeca po prvi puta susreću s društvenim obvezama i očekivanjima, njihov uspjeh u školi uvelike će ovisiti i o ponašanju roditelja. Važno je kako roditelji reagiraju na tu promjenu. Ako su uznemireni, u strahu, prenijet će to i na dijete, ma koliko se trudili skriti svoje osjećaje.

Priprema za školu je nužna

Polaskom u školu dijete se susreće s brojnim promjenama. Odvaja se od roditelja, manje je igre a više obaveza, mora dugo sjediti na jednom mjestu… Zbog toga je za polazak u školu potrebna tjelesna, intelektualna i emocionalno-socijalna zrelost. Tjelesnu zrelost – visinu, težinu, motoriku i sl., procjenjuje liječnik, a intelektualnu, koja se odnosi na djetetove intelektualne sposobnosti, pažnju i koncentraciju, pamćenje te vidne i slušne sposobnosti, psiholog. Socio-emocionalna zrelost je vezana uz komunikaciju, odnose s vršnjacima, upornost, podnošenje neuspjeha ili odvojenosti od roditelja. Stoga je vrlo važna priprema djeteta za nove izazove. Što roditelji mogu učiniti? Mogu pričati o školi, o tome kako izgleda jedan dan u školi, objasniti zašto svi moraju u školu. I, vrlo važno, djecu nikada nemojte plašiti školom.

Dobre su metode pripreme i čitanje djetetu priča prije spavanja, bojanke, slikovnice, okružiti ga znanjem i knjigama… Najbolja je priprema ako roditelji prema znanju imaju pozitivan odnos, budući da dijete usvaja obrasce ponašanja svojih roditelja.

I u socijalnom smislu promjene su velike. Kako su važan dio školovanja i ocjene, roditeljima je često velika briga školski uspjeh djeteta, pa mnogi zanemaruju socijalni aspekt. No, vrlo je važno kako se dijete snašlo među vršnjacima. Ako nije prihvaćeno, s manje će volje odlaziti u školu, a može se dogoditi da počne pobolijevati, izostajati izmišljajući razloge i slično. Nemojte tada  napadati dijete nego mu pomozite; dijete obično ne izostaje iz škole zato što je neodgovorno nego zato što mu tamo nije ugodno. Stoga je dobro ako se dijete i prije druži s vršnjacima, igra društvene igre u kojima treba poštivati pravila i sl. Takva će djeca vjerojatnije doživjeti polazak u školu kao užitak i novi izazov.

Slušajte što govori

Jave li se ipak problemi, dijete prvo treba saslušati. Pratite što govori i dajte mu podršku, a nikada ga nemojte optuživati što možda nije onakvo kakvo ste očekivali. Također je vrlo korisno dijete naučiti da se zaštiti od agresivne i nasilne djece. Dobro je uspostaviti suradnju sa školskim osobljem, posebno s učiteljicom. Ako primijetite da dijete ima veće poteškoće u praćenju gradiva, komunikaciji i slično treba potražiti pomoć školskog psihologa ili pedagoga, a stručnjaka se može konzultirati i izvan škole. Kod problema u čitanju i pisanju pomoći će logoped. Budućeg prvašića je potrebno naučiti kako se ponašati ako je samo kod kuće, kome se obratiti za pomoć, proći s njim put od kuće do škole, posebno ako prelazi preko prometnica. Potrebno je razvijati djetetovu  samostalnost, a jedan od načina je i da mu omogućimo mjesto i vrijeme za učenje te da ga s vremenom pustimo da samo uči i piše zadaće. Dobro je ako je dijete i prije škole imalo sitne obveze, koje treba postupno povećavati, no i paziti da ga se ne ‘pretrpa’. Ostaviti vrijeme za igranje je nužno, jer će igra još dugo vremena biti važna za socio-emocionalno, tjelesno i kognitivno sazrijevanje djeteta.

Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije